петак, 27. октобар 2017.

Sećanje - Lewis Allan Reed ( 02.03.1942 – 27.10. 2013.)




Lu Rid je rođen u Bruklinu, odrastao na Long Ajlendu, osnovao je "Velvet Underground", a nakon što je napustio bend početkom 70-tih godina prošlog veka, objavio je niz solo albuma koje su zapečatili njegov status jedne od najuticajnijih figura u istoriji roka.

Njegova najpoznatija pesma, i danas ostaje "Walk On The Wild Side."




Bio je poznat po "lirskoj iskrenosti" koja se ogledala u njegovoj rokenrol poeziji. Kao umetnik nemirnog duha, od sedamdesetih pa sve do 2010. godine bio je potpuno nepredvidiv.

"Jedan akord je dovoljan", rekao je jednom. "Dva akorda je preterivanje. Tri akorda i već ste u džezu."

Sredinom šezdesetih, Lu Rid je upoznao velškog muzičara Džona Kejla sa kojim je napravio bend "Primitives" da bi kasnije promenili ime u "Warlocks".

Nakon što je upoznao gitaristu Sterlinga Morisona i bubnjarku Morin Taker nastao je bend Velvet Underground.

Svojim neobičnim izgledom i zvukom, bend je privukao pažnju Endija Vorhola koji ih je uključio u seriju svojih multimedijalnih događaja "Exploding Plastic Inevitable".

Prvi album benda "The Velvet Underground & Nico" je podjednako važan kao "Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band" Bitlsa ili Dilanov "Blonde On Blonde".

Naredna tri albuma sastava "Velvet Underground" - "White Light/White Heat" (1968), "The Velvet Underground" (1969) i "Loaded" (1970) sadrže dva Ridova standarda - "Rock & Roll" i "Sweet Jane". Iako nisu napravili komercijalni uspeh u tom trenutku, oni su bili prihvaćeni od budućih generacija i ustoličili su Velvet Underground kao jedan od najuticajnijih američkih rok bendova svih vremena.

Nakon napuštanja benda Velvet Underground, Lu Rid odlazi u Englesku i snima solo ploču na kojoj ga prati bend "Yes". Međutim, naredni album "Transformer" (1972) koji je producirao Dejvid Bouvi, doneo mu je kultni status.

"Walk On the Wild Side" postao je radijski hit a "Satellite of Love" su obradili "U2" i još neki muzičari.

Zbog svoje otvorene i eksplicitne poezije često je bio na meti muzičkih kritičara. Kritičar Robert Kristgau svojevremeno je napisao: "Lu je u problemu da pronađe nove načine da se pos**e po ljudima" na šta je Rid prokomentarisao "Moje s***e vredi više od nečijih dijamanata".

Ridova biseksualnost i preterano korišćenje droga tokom sedamdesetih postali su pravi rok mit. Tokom osamdesetih je pomalo omekšao. Oženio se Silvijom Morales i novu stranicu života okrenuo albumom "The Blue Mask" (1982) - prema rečima mnogih, najboljem albumu nakon albuma "Transformer".

"New Sensations" iz 1984. godine poveo je Rida komercijalnijim tokom. Početkom devedesetih se razveo od Moralesove i krenuo da se zabavlja saLori Anderson. Postali su nerazdvojni u poslovnom i privatnom smislu - živeli su i nastupali zajedno da bi se venčali 2008. godine.

Tokom dvehiljaditih on se posvetio tai čiju, pa je izvodio svog instruktora na scenu na koncertima tokom nastupa 2003. godine.

Ne tako davne, 2005. godine, inspirisan radnom Edgara Alana Poa objavio je dupli album "The Raven" a dve godine kasnije ambijentalni "Hudson River Wind Meditations".

Tokom 2006. godine Lu Rid je uživo izvodio svoj konceptualni, prema rečima mnogih najdepresivniji album svih vremena, "Berlin" iz 1973. godine. Više od 30 godina, Rid nije uživo izvodio album "Berlin", ali se na to odlučio po nagovoru vlasnika bruklinskog kluba i obožavaoca tog izdanja. Album govori o ljubavnicima upletenim u svet droge, nasilja, prostitucije...




"Uvek sam mislio da ako razmišljaš o svemu ovome kao o knjizi, imaš `veliki američki roman` (Great American v) svaka nova ploča je poglavlje. I sve su poređane hronološki. Uzmeš celu stvar i slušaš ih redom. To je moj `veliki američki roman`", rekao je Lu Rid 1987. godine za The Rolling Stone.

Нема коментара:

Постави коментар