четвртак, 9. март 2017.

Katarina Pejak: "Srbi s petljom praše bluz"




Kada se pre četiri godine pojavio njen debi album "Perfume&Luck", bilo je jasno da se pojavilo novo veliko ime domaćeg bluza.

Pesme o ljubavi, izdaji, smrti i životnim radostima u centru su njenog sveta. Vlada klavirom, dok je prati pouzdan bend. Katarinin drugi album "First Hand Stories" potvrdio je da se radi o biseru, a danas privodi kraju studije na Berkliju. Novi album snimaće u SAD, u dobrom društvu: Nik Saton (bas), Dilan Dej (slajd gitara) i Slaven Ljujić (bubanj).

"Što više iskustva stičem van zemlje, to više mogu da doprinesem ovoj sceni" - kaže Katarina

Na pitanje kako je došlo do promena u njenom zvuku, ona kaže da je to korak dalje u stilu pisanja.

"Nisam ja toliko napravila korak dalje ka nekom stilu, koliko se moj jezik više raširio muzički. I dalje ima mnogo bluza u mojoj muzici i to je ono po čemu se razlikujem, jer je to zvuk koji nije toliko čest među mladim umetnicima. Oni koji jesu bluzeri na Berkliju i oni koji naginju ka njemu najviše vuku na Boni Rejt i taj zvuk. Ja sam isto krenula malo ka tome, jer je to izazovno za pisanje: napisati dobru, gruvi pesmu, a uneti nešto svoje".







Da li je tvoje poreklo koje se oseća u tvojoj muzici ujedno i ono što te najviše razlikuje od drugih autora u Americi?

"Nije to imali toliko veze s tim odakle sam. Ono što je u poslednje vreme postalo specifično za moje pesme je estetika inispirisana starovremskim stvarima. Služim se tim jezikom. To je estetika vezana za nešto što sam gledala i slušala ranije. I časovi poezije su mi pomogli, Frost, pisanje šekspirovskih soneta".

Mladi muzičari ni tamo ne naginju bluzu.

"Porodični uticaj je tu presudio. Išli smo na koncert domaćeg bluz benda „Raw Hide“. Bili su fenomenalni! Komentar koji smo razmenili je bio: Šta bi bilo da su se rodili u Americi? Mislim da Amerikanci ne vole tu muziku kao mi. To u Americi nema težinu. To je njihovo nasleđe i to je ok, ali ima i mediokriteta, pa kad god dođe neko sa strane, on napravi karijeru - Ana Popović, Jan Sigal..."

Šta je to što nas izdvaja?

"Ima Amera koji sviraju s petljom, ali oni jure neki drugi zvuk. Ako pričamo o bluzu, onda je zvuk koji najviše cene upravo spoj kantrija, bluza, roka i popa. Zato je Boni Rejt takva megazvezda".



Izvor blic.rs

Нема коментара:

Постави коментар