Početkom osamdesetih godina prošlog veka, oslobodio se uspavani rock'n'roll duh na području bivše Jugoslavije.
Rijeka, Ljubljana, Zagreb, Sarajevo i Beograd bili su među najvažnijim gradovima nove (sub)kulturne promene i među najzanimljivijim bendovima izrodili su Sexu, Trobecove krušne peći, ranu Bou i Dorian Gray, neponovljivog Šarla akrobatu ili Idole, Laibach, SCH i mnoge druge. Svaki od tih bendova imao je svoju estetiku, vizualni identitet, unikatan zvuk i autentičnu poruku.
Grč, riječki bend s početka osamdesetih godina je odmah u svoj intimni darkerski post punk ubacio i politiku i iznutrice i sekire, funkcionišući kao odličan pandan death rock ili post punk herojima, kako god ih zvali, od Joy Division do Christian Death. U tami već oplakanog diktatora zasjala je prvo split kaseta s Mrtvim kanalom 1983. godine za slovensku Galeriju Škuc, da bi debi album, objavljen 1987. za FV Založbu, pokazao kako je zaista reč o bendu koji je u stanju isporučiti remek dela.
Duge i mračne pesme, njih svega sedam, zaokružile su jedan od najapokaliptičnijih albuma snimljenih u Jugoslaviji, uz nezaobilazni SCH ("During Wartime", 1989.) ili Satana Panonskog ("Nuklearne olimpijske igre", 1990.).
Srećom, prošle godine je italijanski label FOAD, specijalizovan za deluxe reizdanja starog punka, hardcorea i metala, na vinilu objavio napokon i "Slobodu narodu" na toliko dugo željenoj LP ploči. Ploča je ubrzo nakon izdavanja i rasprodana što poprilično govori o aktuelnosti ovog benda, pa i njihovih starih poruka u današnjem vremenu. Stare poruke su zapravo univerzalne poruke koje vrede u svakom sistemu, bio on socijalistička bajka za bogatu klasu privilegovanih ili kapitalističko otrežnjenje uz kamate i skupljanje boca po kontejnerima nasuprot dvorcima za zaslužne.
Grč nije prestao kasapiti teleće glave i štrcati krv po svima njima, opominjući i moleći da se dozovemo pameti. Njihov bes je tu da nas izliječi i uzdigne nas iznad demagogije i prosečnosti sumorne svakodnevnice.
Devedesetih i nultih bend je pretrpio mnoge promene, ali i napravio nove materijale od kojih je najnoviji album "Nek' padaju glave" upravo ono što će promovisati u Močvari. Hračak na kraju aktualnog singla "Ministar" veoma je jasna poruka svima koji su u mogućnosti uticati na slobodu svih nas na bilo koji način, ne samo politički ili kulturni. Audiovizuelna poslastica, umetnost revoltiranog razuma, post-industrijski novomedijski spektakl, kako god hoćete. "Još ima krvi", kao što je bilo i sredinom osamdesetih, i Močvara će se 07. novembra, paliti, poput Beograda iz mitske pesme benda.
Нема коментара:
Постави коментар