Na današnji dan, pre 22 godine preminuo je jedan od najznačajnijih muzičara na ovim prostorima - Milan Mladenović.
Milan je promenio muzičke i kulturne tokove u bivšoj Jugoslaviji od osnivanja svog prvog sastava Limunovo drvo, preko takođe legenadarnih Šarla akrobate do EKV.
Frontmen kultnog benda Ekatarina velika, EKV-a pisao je originalnu muziku i tekstove, a kada je umro više su mu se divili nego što su ga razumeli.
Mnogi ga smatraju svojevrsnim simbolom Beograda, iako je rođen u Zagrebu, (od oca Spase, rodom iz Kruševca, koji je bio vojno lice i majke Danice iz Makarske). U šestoj godini se sa porodicom seli u Sarajevo, a Beograđanin postaje tek u 12. godini. Međutim on je svakako Beograđanin, jer je njegov Beograd bio prestonica Jugoslavije, centar i skup svih lepota te velike zemlje.
Mladenovićeva grupa EKV bila je među najuticajnijim bendovima na prostoru nekadašnje SFRJ.
Beskompromisan i stamen pred naletom šunda i kiča koji je počeo da dominira u vreme uspona EKV-a, pomalo je bio i pesimističan po pitanju osvešćenosti na ovim prostorima.
Krajem 1981. godine, Milan sa Dragomirom Mihailovićem, drugarom iz bivšeg benda Limunovo drvo, formira bend Katarina II.
Već sledeće godine priključila im se i čuvena Margita Stefanović Magi, a 1983. i basista Bojan Pečar i bubnjar Ivan Vdović.
Izdaju album “Katarina II”, a većinu tekstova za debi ploču uradio je Milan. Dragomir odlazi iz grupe, a oni menjaju ime u Ekatarina Velika. Tako nastaje jedan od najpopularnijih bendova nekadašnje Jugoslavije EKV a dolazi novi bubnjar Ivan Fece Firči.
Album “Ekatarina Velika” izlazi 1985. godine, a danas najpoznatija pesma sa ovog albuma je “Oči boje meda”.
Godinu dana kasnije izlazi album “S vetrom uz lice” koji se smatra komercijalnim probojem za bend. Lansirao ih je na sam vrh jugoslovenske rok scene, gde sa Mladenovićem na čelu ostaju sve do 1994. godine izdajući seriju uspešnih albuma.
EKV je bend koji je slavio život i ljubav, ali priča o EKV-u je sve samo ne vesela. “Veltšmerc”, svetski bol koji je kao termin postojao vekovima, i dalje je bio tu.
Pesme “Kao da je bilo nekad”, “Ti si sav moj bol”, “Novac u rukama” i “Stvaran svet oko mene” najpoznatije su sa ovog albuma, ali tu su i “Sarajevo”, “Soba”, “Grad“…
Sarajevu, jednom od gradova u kojima je kao dete vojnog lica odrastao, Milan je posvetio jednu pesmu koja se našla na albumu “S vetrom uz lice”, objavljenom 1986. godine.
Usledile su godine apsolutne dominacije ovog benda širom Jugoslavije.
Poslednji album “Neko nas posmatra” bio je Milanov najdraži.
Početkom jugoslovenskih ratova, 1992. godine, sa članovima grupa Partibrejkers i Električni orgazam formira projekat “Rimtutituki”, čija je muzička aktivnost koncentrisana na antiratnu propagandu.
– Moja prva i najveća želja bila bi da se probudim i ustanovim da je 1990. godina i da kažem: Uh, al” sam nešto ružno sanjao.
EKV, Partibrejkers i Električni orgazam septembra 1993. godine sviraju antiratne koncerte u Pragu i Berlinu sa zagrebačkim sastavom Vještice u okviru akcije “Ko to tamo pjeva”.
U leto 1994. godine Mladenović putuje u Brazil, gde sa dugogodišnjim prijateljem Mitrom Subotićem – Subom (alijas Rex Ilusivii) i nekoliko brazilskih muzičara snima album – “Angel’s Breath” (Dah anđela).
U avgustu 1994. godine, nakon nastupa Ekatarine Velike na festivalu u Budvi, Mladenović biva prebačen u bolnicu gde je ustanovljeno da ima rak pankreasa. Milan Mladenović je preminuo 5. novembra 1994. u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu u Aleji zaslužnih građana.

Нема коментара:
Постави коментар